Band
|
|||||||||
|
|
|||||||||
*
ùnikum
m 1. nešto jedinstveno u svojoj vrsti; izuzetno dobra
rijetkost; nešto neviđeno, nečuveno, čega nema nigdje 2. pren.
iron. onaj koji je svoje vrste, svoje fele; osobenjak [ e, taj je
baš ~]
njem. Unikat ≈ lat. unicus:jedini
(Hrvatski enciklopedijski rječnik -Novi Liber 2002)